Rekreativno bavljenje sportskim igrama plus ili minus 

 

Sportaši se stvaraju od malih nogu. Djeca su po prirodi aktivna, kretanje je osnovna biološka 

potreba koja im nastupa instinktivno zato od najranije dobi treba s njima biti vani u prirodi, 

parkovima, igraonicama i sl. Djeca od 3 godine života obično kreću s tzv. bazičnim sportovima, a to su gimnastika, atletika i plivanje, a kasnije kroz osnovnu školu opredjeljuju se za borilačke sportove i sportove s loptom. Kritično razdoblje za ostati ili izaći iz aktivnog treniranja pojedinog sporta je srednja škola budući da odrastanjem kreće i pubertet, s njim i loše poslagivanje životnih prioriteta pa djeca počinju previše vremena provoditi na mobitelima, kompjuterima te mijenjaju dobre životne navike lošima – malo spavaju, konzumiraju energetske napitke, alkohol, cigarete i sl. 

Studentska populacija mrvicu je zrelija od srednjoškolske pa se, na sreću, vraćaju sportu što 

kroz treninge u klubovima što kroz sveučilišni sport. 

Zašto bi se uopće dovodilo u pitanje je li rekreativno bavljenje sportskim igrama minus? 

Odgovor je vrlo jednostavan. Tijelo pamti, mišići su jedino tkivo koje možemo obnoviti, učvrstiti i 

ojačati u bilo kojoj životnoj dobi. Ligamenti, hrskavice, tetive na žalost nije moguće prirodno obnoviti ni učvrstiti ni omekšati, naprosto propada i nestaje uslijed nekretanja i degenerativnih promjena koje svima nastupaju tijekom starenja. Znanstveno je dokazano da se na transformaciju tijela – kondiciju, snagu mišića, aerobnu i anaerobnu izdržljivost može utjecati redovitim tjelesnim vježbanjem najmanje tri pruta tjedno po sat vremena. Tjelesno vježbanje mora biti prilagođeno dobi i fizičkom stanju te činjenici jesmo li se kroz odrastanje aktivno bavili pojedinim sportom ili ne. Ako smo primjerice tijekom života nakon dvije godine treniranja gimnastike, krenuli na nogomet u osnovnoj školi i trenirali u klubu, pa se u srednjoj s nogometa prebacili na futsal koji smo također redovito trenirali u klubu svakako je za preporučiti da se i u odrasloj dobi slobodno možemo nastaviti rekreativno baviti futsalom makar i jednom tjedno – ritualno uz ekipu no svim takvim “povremenim“ rekreativcima apsolutno treba tzv. kondicijska priprema odnosno svjesno i savjesno redovito vježbanje snage uz neku vrstu aerobnog treninga kako bi spriječili ozljede na futsalu. 

Definitivno jednom tjedno igranje bilo kojeg sporta u rekreativne svrhe nije preporučljivo nikome 

ako tome ne doda bar još dva puta tjedno vježbanje u teretani ili sl. npr. vježbanje kod kuće uz 

naš sveučilišni priručnik „Vježbe za muskuloskeletno zdravlje / Exercises for the musculoskeletal 

health“  

Svjesni važnosti očuvanja i unapređenja zdravlja svaka tjelesna aktivnost je dobrodošla, ali sa 

naglaskom na svijest o dobi i osobnom fizičkom stanju kako bi nam bila na dobrobit, a ne na štetu! 

Zdravlje uvijek na prvom mjestu! 

 

Napisala: Irena Vadjon, mag. cin. v. pred. 

Uredila: Jana Islamović