Autori: izv. prof. dr. sc. Davor Illeš i grupe 4B, 4F, 4I ljetnog semestra ak. god. 2023./2024.

Uvod

Ovaj članak nastao je kao pregled metoda i rješenja koja su studenti stomatologije pri Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koristili tijekom ljetnog semestra akademske godine 2023./2024. U radu su korišteni intraoralni skener Medit i700 i računalni paket MeditLink s modulima (Medit Corp. Seul, Južna Koreja). Prikazana su rješenja izvedena tijekom vježbi grupa četvrte i pete godine studija stomatologije pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Davora Illeša, specijalista stomatološke protetike, u suradnji sa zubotehničkim laboratorijem Klinike za stomatologiju i Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Navedeni postupci su za nas inovativni, izvedeni pod nadzorom, ali gotovo isključivo radom i zalaganjem studenata te predstavljaju terapijske postupke koji bi bili gotovo nemogući ili znatno otežani bez uporabe intraoralnog skenera.

Slučaj 1 – Ekonomična rekonstrukcija vertikalne dimenzije zagriza kod pacijenta s izraženim trošenjem tvrdih zubnih tkiva

Pacijent (63) javio se na Zavod za mobilnu protetiku s izraženim estetskim i funkcijskim problemima uzrokovanim dugoročnim zanemarivanjem oralnog zdravlja. Vertikalna dimenzija zagriza bila je teško narušena, a okluzalna ravnina nije postojala (vidi sliku 1 – preoperativan sken gornje i donje čeljusti). S obzirom na status umirovljenika i lošu financijsku situaciju, pacijent nije imao sredstava za klasične fiksnoprotetske postupke potrebne za rekonstrukciju normalnog i funkcionalnog zagriza. Pacijentov opći stomatolog napravio je manje rekonstrukcije okluzalne plohe tekućim kompozitom kako bi se uopće mogli uzeti otisci, odnosno obaviti skeniranje.

Prvi korak bio je povećanje vertikalne dimenzije zagriza vertikalizirajućom udlagom u segmentima od 2 do 3 mm svaka 2 do 3 tjedna. Vertikalna dimenzija promijenjena je u ukupnom iznosu od cca 9 do 11 mm. Nakon te faze izrađene su dvije krunice u gornjoj čeljusti koje su zube 13 i 23 dovele u sklad s okluzijskom ravninom. Nakon toga izrađena je gornja i donja parcijalna proteza u novouvedenoj visini te se pristupilo rekonstrukciji gornjih prednjih zubi koji su bili ekstremno istrošeni. O svom iskustvu u radu s modulom ClinCAD student Tino Pavić izjavljuje: “Ovaj semestar na vježbama iz mobilne protetike dobio sam priliku koristiti se aplikacijom Medit Link i njenim modulom CliniCAD. Putem intraoralnog skenera dobio sam precizan uvid u stanje usne šupljine, što otvara mnogobrojne opcije. Na početku sam se najviše bavio virtualnim navoštavanjem krunica na istrošenim zubima, procesom koji mi je u početku zahtijevao čak i više od sat vremena jer nisam bio uvježban. Sada to isto mogu napraviti za 10 minuta. Razlog tome je što aplikacija nudi mnoge mogućnosti koje omogućuju precizno izvođenje bilo kojeg potrebnog postupka, a kroz vježbu i bolje poznavanje svih tih opcija, postupak postaje sve brži i jednostavniji. 

Studenti Jakov Stojanović i Stjepan Stipanović, koji su izradili i krunice i protezu, po završetku tečaja kod dr. Davida Geštakovskog pristupili su izradi kompozitnih “krunica” injekcijskom tehnologijom. Evo što oni kažu: “U početku za uzimanje otiska digitalnim skenerom zahtijevalo je duže vremena nego očekivano kako bismo dobili dobar i precizan otisak, no kroz semestar uspjeli smo usavršiti ovu vještinu i smatramo kako bismo je već sad mogli primijeniti samostalno. Preko skeniranog modela i dizajna u aplikaciji Medit Link isprintali smo wax-up model preko kojeg smo prozirnim materijalom uzeli silikonski ključ za finalni nadomjestak. U završnoj fazi injicirali smo tekući kompozit, polimerizirali i ispolirali finalni rad.”

S obzirom na kompleksnost samog rada, optimizacija je postignuta tek nakon višetjednog usklađivanja proteza, odnosno izvedbe okluzalne sheme koja je uključivala kompenzaciju intruzijskog kapaciteta podložne sluznice ispod sedala i preostalih zubi (Slika 2). Pacijent je bio iznimno zadovoljan gotovim radom i upućen je na daljnje održavanje kod svog stomatologa.

Slučaj 2 – Izrada nove djelomične lijevane proteze na postojećim preciznim pričvrsnicima

Pacijentica (59) javila se na naš zavod zbog gubitka zubi nosača na desnoj strani u donjoj čeljusti koji su ujedno bili opskrbljeni kuglastim rezilijentnim pričvrsnicima. Gubitak takvog rada uobičajeno povlači sa sobom zamjenu postojećeg fiksnog rada i izradu novog mobilnog nadomjestka. Uporabom intraoralnog skenera napravljen je novi most na zubima 44 i 45 s novim istovjetnim kuglastim pričvrsnikom (eng. attachment, njem. anker) te je ponovno skenirana donja čeljust kako bi se isprintali modeli za izradu novog skeleta proteze (vidi sliku 3). Na tom modelu zubni tehničar Leo Francetić napravio je metalni skelet na isprintanom modelu. Nedostatak intraoralnih skenera je otežan prikaz mobilne sluznice i podložnih tkiva pa je nakon završetka uzet još jedan otisak ležišta srednje viskoznim silikonom i preko zubi i metalnog skeleta buduće proteze alginatom. Na takvom modelu dovršena je djelomična proteza. Studentica Matea Šimunović opisala je ovako svoje iskustvo: “Rad na pacijentici bio je iznimno poučno iskustvo. Najviše mi se svidio korak u kojem sam upotrijebila intraoralni skener, koji mi u početku nije bio jednostavan za korištenje – upoznavanje s programom, rukovanje s uređajem… Unatoč početnim poteškoćama, oduševljena sam mogućnostima koje ovaj uređaj pruža. Smatram da intraoralni skeneri predstavljaju budućnost stomatologije zbog njihove preciznosti i učinkovitosti. Ova tehnologija omogućava brže i točnije dijagnostičke postupke, što rezultira boljom brigom za pacijente. Moje iskustvo s pacijenticom dodatno je učvrstilo moje uvjerenje u važnost i korisnost moderne tehnologije u stomatološkoj praksi te smatram da ću ovu vještinu stalno prakticirati u budućem radu kao dr. dent. med.” (Slika 4 – Gotova proteza s kuglastim pričvrsnicima)

Slučaj 3 – Izrada sportskih štitnika za zube digitalnim metodama

U okviru studentskog kongresa održana je radionica pod nazivom: Sportski štitnici – digitalni protokol. Voditeljice radionice bile su studentice Antonela Perić, Lara Vranić i Gloria Banco. Ovakva slična radionica već je tradicionalna na kongresu. Novitet ove godine bila je uporaba intraoralnog skenera i printanih modela u izradi sportskih štitnika. Zubna tehničarka Lorena Žunić pomagala je pri izradi štitnika za kolegu Mateja Kotu (Slika 5 – Gotov štitnik u ustima). Iskustvo izrade štitnika hibridnim digitalno-analognim postupkom studenti opisuju: “Printane modele bilo je lako dizajnirati na način da potpuno odgovaraju aparatu za vakumsko prešanje Erkoform (Erkodent, Njemačka), a izljevni kanali za višak smole ujedno su poslužili i kao kanali za evakuaciju zraka prilikom postupka prešanja. Time je postupak izrade sportskih štitnika znatno ubrzan i pojednostavljen, naročito kada ga usporedimo s konvencionalnim gipsanim modelima i anatomskim otiscima. Također, sam postupak skeniranja je daleko ugodniji za pacijenta od otiskivanja.” (Slika 6 – sportski štitinik na printanom modelu)

Zaključak

Intraoralni skeneri tehnologija su koja je zrela, precizna i poprilično jednostavna za uporabu. Čini se da je “krivulja učenja” kod studenata vrlo strma. Izgleda da se im se ipak isplate sati uloženi u računalne igrice, gdje su naučili snalaziti se u virtualnom 3D prostoru. Tehnike i tehnologije koje daju predvidiv i ponovljiv ishod, koje omogućuju lako snalaženje čak i početnicima te omogućuju lakše i jednostavnije terapijske postupke – dobar su ulog u zadovoljstvo i zdravlje naših pacijenata.