Intervju vodile: Lara Sviličić i Kaja Topolnjak

1. Uredništvu Sonde poznati ste po svojim unikatnim i kreativnim Instagram objavama te radovima s profesoricom Knezović Zlatarić. Recite nam nešto o sebi što biste voljeli da znamo, a izvan je navedenih okvira. 

Stvari koje vidite na internetu samo su jedan mali dio onoga što volim i radim.
Najviše vremena volim provoditi u prirodi sa svojom obitelji i prijateljima te na putovanjima. Veliki sam ljubitelj cvijeća te se u mom laboratoriju i oko njega nalazi preko 300 različitih vrsta biljaka kojima posvećujem dobar dio svog vremena. 

2. Opišite nam ukratko svoj put i obrazovanje prema radu u vlastitom dentalnom laboratoriju. 

Primijenjena likovna umjetnost me oduvijek privlačila, čak i prije moje karijere dentalnog tehničara.
Spletom okolnosti završio sam u srednjoj zubotehničkoj školi, ali uz to sam dobar dio vremena provodio u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.
Na početku školovanja nisam bio posebno zainteresiran za posao dentalnog tehničara, nisam se ni previše trudio zato što je moja želja bila studij umjetnosti.
Inače ja potječem iz obitelji umjetnika te nisam baš nailazio na odobrenje svojih bližnjih da idem istim putem. Još jedan umjetnik u obitelji, previše. :)
Život umjetnika u Hrvatskoj u to vrijeme, a ni danas, nije baš financijski profitabilan, zapravo umjetnici su često na rubu egzistencije. Ako uz to nemate stalan posao kao što je učitelj u školi ili nastavnik na fakultetu, teško ćete moći živjeti od prodaje svojih umjetničkih djela.

Nakon što sam se zaposlio kao dentalni tehničar i okušao se u fiksnoprotetskim radovima i keramici, našao sam svoj smisao i način gdje se ja kao umjetnik mogu izraziti.
Već 20 godina radim u struci i 10 godina sam vlasnik dentalnog laboratorija i smatram da je sve to moguće uz jako dobru edukaciju. Za prvu plaću kupio sam svoju prvu knjigu o stomatološkoj estetici i tada je sve krenulo.

U Zagreb sam došao iz malog mjesta u provinciji nakon nekoliko godina rada po okolnim gradovima. Zaposlio sam se u jednoj od vodećih klinika u Hrvatskoj te sam uvijek radio u sklopu dentalnih ordinacija. Tu sam naučio jako puno od stomatologa i od pacijenata. S većinom pacijenata se radilo individualno te su ponekad znali proći i sati, a pacijent je sjedio uz mene prilikom izrade i proba.
Paralelno uz taj posao nastavio sam školovanje u umjetničkim školama i na fakultetu, smjer slikarstvo.

Zadnjih 10 godina bavim se fotografijom i smatram da moderna stomatologija bez digitalne fotografije nije moguća, odnosno nije kvalitetno odrađena.
Unazad 5 godina bavim se edukacijama, održavam predavanja, radionice i demonstracije diljem Europe. Gostujući sam predavač na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i srednjoj zubotehničkoj školi. Godišnje imam 30-ak događanja i tamo najviše naučim slušajući druge predavače.
Trenutno radim na izložbi svojih umjetničkih slika i na pisanju svoje prve knjige, nagrađivani sam fotograf, dentalni tehničar i slikar. 

3. Koje je Vaša prva ljubav – fotografija, rad u dentalnom laboratoriju ili nešto treće? 

Ovdje bih još dodao slikanje i crtanje.
Svaka od tih umjetnosti ima svoje prednosti i mane.
Pa je tako fotografija vrlo čista, brzo se dešava i rezultati su odmah vidljivi. Jedina mana fotografije je ta što prikazuje trenutno vrijeme, ne može prikazati ni prošlost ni budućnost, samo sadašnjost.

Kod slikarstva ne volim pripremu i pospremanje boja i materijala te to što sam uvijek uprljan bojom, ali zato mogu lutati, istraživati i izražavati svoje misli i osjećaje na sebi svojstven način. Puno dalje od realnog svijeta fotografije.

Crtanje smatram kao osnovu svakog dobrog i promišljenog likovnog djela. Crtanje mi uvelike pomaže kada radim dentalne sheme slojevanja boja. Uz te sheme puno je lakše slojevanje gradivnim materijalima zato što sam već jednom u svojim mislima prošao svoj kreativni proces.

Rad u laboratoriju od mene uvijek traži nešto od navedenog te mi svaka od tih umjetnosti uvelike koristi. Teško mi je odlučiti što je od toga moj broj jedan, ali moja prva strast svakako je bila slikarstvo. 

4. Vi ste savršen primjer interdisciplinarnosti u stomatologiji. Odakle Vam ideja o uključivanju profesionalne fotografije i drugih vrsta umjetnosti u stomatologiju? 

Digitalna dentalna fotografija u svakodnevnom poslu služi mi kao komunikacija između pacijenta, ordinacije i laboratorija te za određivanje boje. S obzirom na to da surađujemo s ordinacijama koje nisu u našoj blizini, vrlo nam je bitna kvalitetna i realna fotografija pacijenta.
Fotografiju koristim još i za edukacije, dokumentaciju, marketing, dijagnozu, plan terapije, za primjere pacijentima njihove situacije prije i poslije izrade protetike te, kao u ovom slučaju, za izdavaštvo. 

Prilikom svakodnevne izrade fotografija imam svoj protokol, a on se sastoji od portreta pacijenta, ekstraoralne fotografije usana (ja to nazivam portret usana) te intraoralne fotografije koja prikazuje zube te okolna meka i tvrda zubna tkiva.
Prilikom fotografiranja za određivanje boja koristim još i ključ boja te digitalne uređaje kao što je spektrofotometar i kolorimetar. 

Sve ordinacije s kojima surađujem također posjeduju digitalne kamere te su svima podešene na iste postavke. Tako mi prenose informacije kada ja nisam u mogućnosti fotografirati pacijenta. Pacijenti često dolaze i u laboratorij na završavanje rada i finalno fotografiranje te nakon određenog vremena imamo praksu još jednom fotografirati pacijenta, nakon što smo predali rad. Većina mojih kolega je obučena za te protokole fotografiranja, tako da često imamo njihovu pomoć oko toga. Fotografije mi uvelike pomažu te pomoću njih dobijem informacije o najsitnijim detaljima koje ne bih vidio golim okom. A smatram da je razlika između dobrog i vrhunskog rada baš u tim najsitnijim detaljima. 

U svom radu s fotografijom koristim najmoderniju opremu kao što je light metar i gray card te softverske alate za postprodukciju fotografije. Moje fotografije protetskih radova nisu fotošopirane ni obrađivane zato što smatram da time zavaravamo sebe, pacijenta i doktora. 

5. Koji aspekt rada u dentalnom laboratoriju Vam je najdraži, a koji najteži? 

Ovo bih usporedio s muzičarima koji sviraju u filharmoniji. Njih je divno gledati i slušati, daju dojam da u tome uživaju, ali malo nas zna kakav trud, posvećenost i rad je potreban da bi došli do toga. Tako je isto i kod nas u laboratoriju, treba puno informacija, dokumentacije, fotografija, razgovora te uloženog truda i energije prije nego se krene u izradu rada. Ja u tome dijelu imam veliku pomoć svojih kolega iz laboratorija koji mi naprave dobar dio pripreme. Naravno, neke stvari moram odraditi sam i zato bih taj dio pripreme izdvojio kao najteži. 

Kada krenem u samu izradu rada, onda sam ja onaj muzičar u orkestru koji svira i uživa u onome što radi. U tom trenutku za mene vrijeme stane, nemam nijednog problema i sav moj fokus i pažnja usmjerena je na rad koji radim. To je jedan poseban osjećaj i poseban svijet, rekao bih jedno kreativno odmaranje duše, tijela i uma. Tako da mi je to najdraži dio moga posla. 

6. Aktivni ste predavač na stomatološkim kongresima, hrvatski ste predstavnik u ESCD-u. Koja je bila Vaša motivacija za uključivanje u navedene aktivnosti pored Vašeg svakodnevnog profesionalnog rada? 

Poslovni put ima svoje razine. Članstva u stomatološkim društvima, edukacije u vidu predavanja, demonstracija i radni tečajevi su stvari koje ne radimo svakodnevno te su dodatan izazov u našem radu i napretku. Na tim zajedničkim skupovima dolazi do razmjena informacija između kolega, naučimo nešto novo, sagledamo stvari iz druge perspektive te nam to uvelike pomaže u našem svakodnevnom poslu. Susrećemo kvalitetne, dobre i lijepe ljude te stvaramo nova poznanstva i prijateljstva. 

7. Pronašle smo informaciju da držite tečajeve za dentalne tehničare i fotografiju. Kako ste se pronašli u ulozi edukatora i pomaže li Vam ta uloga u Vašem profesionalnom životu? 

Držim tečajeve za dentalne tehničare i stomatologe. Smatram da bi i jedni i drugi trebali više znati o poslu onoga drugoga. Tako da se moja predavanja uvijek koncipiraju na sve osobe koje sudjeluju u dentalnom timu. Edukator je jedno posebno zanimanje za koje trebaju vještine poput govorništva, scenskog nastupa, izrada dobre i zanimljive prezentacije itd.
Treba znati približiti se polazniku edukacije da bi svaki polaznik što bolje razumio ono o čemu pričamo. Puno učenja, novih izazova i odricanja je potrebno da dođemo do toga da smo dobar edukator. Meni je dvije godine trebalo da savladam Keynote, isto toliko sam učio o fotografiji. Mnogo vremena je potrebno za grafički odličnu prezentaciju, za naučiti jezik itd. Neke od tih stvari još i danas učim. Često na predavanjima slušam i druge predavače, tako da uvijek čujem i naučim nešto novo. 

8. Kada i kako ste krenuli surađivati s profesoricom Knezović Zlatarić? Opišite nam dinamiku Vaše suradnje. 

Profesorica Knezović Zlatarić i ja surađujemo već dosta dugo, a upoznala nas je zajednička prijateljica Vlasta. Profesorica je tražila istomišljenika i tako smo se povezali.
Naša suradnja je kao brak u poslovnom smislu, većinu vremena se volimo i slažemo. :) Svakodnevno komuniciramo i svaki naš projekt zahtjeva individualan pristup, tako da nemamo zadanu šablonu po kojoj radimo. Dinamika je intenzivna zato što imamo puno pripreme i zajedničke komunikacije i suglasnosti kako bi došli do željenog rezultata. Profesorica uključuje mene u svoje projekte, ja nju u svoje i rekao bih da imamo jednu odličnu suradnju.
Nakon svih zajedničkih godina rada postali smo dobri prijatelji i poslovno i privatno. 

9. Koje biste projekte ili slučajeve s profesoricom voljeli istaknuti? 

Nisam baš vezan za slučajeve, tako da ne bih istaknuo ni jedan posebno. Za svaki rad dajemo sve od sebe i svaki nam je rad bitan te nosi svoje izazove. Kada rad završimo i predamo pacijentu on je za mene kao prodana knjiga. Bitno mi je da je pacijent zadovoljan i sretan dobivenim rezultatom, a meni ostanu fotografije koje me prisjete na sretnog i zadovoljnog pacijenta. 

10. Svakodnevno morate surađivati s više stomatologa. Imate li neki prijedlog za bolju i kvalitetniju suradnju između stomatologa i dentalnog tehničara? 

O ovome bi se mogla knjiga napisati, iz obje perspektive. :)
Ako obje strane ne daju sve od sebe, rad nikada neće moći biti 100 %.
Dobar tehničar može napraviti vrhunski rad, ali ga isto tako dobar stomatolog mora vrhunski pripremiti, jedno bez drugoga ne ide. Postoji više vrsta radova koji se mogu odraditi, sve ovisi o želji pacijenta, financijskoj mogućnosti i sposobnosti stomatologa i tehničara te tu veliku ulogu igra dobra komunikacija između laboratorija i ordinacije. U našem poslu treba puno vremena i truda da se posao nauči. Nije dovoljno odraditi par radova i naučiti posao, potrebno je puno više prakse. U 20 godina svoga rada, smatram da još imam prostora za nove razine i nova učenja.
U naše području će se uskoro selektirati umjetnički rad od prosječnog zato što će se digitalno moći odraditi većina stvari.
Smatram da nas učenje i prihvaćanje grešaka može dovesti do kvalitetnije i bolje suradnje.