Vodila: Matea Blažević

Zovem se Srećko Srdjak. Rođen sam u Zagrebu 6. kolovoza 1978. godine. Odrastao sam u Zagrebu gdje sam pohađao osnovnu i srednju školu. Otac je bio redovni profesor na Tekstilno tehnološkom fakultetu, a majka redovni profesor na Stomatološkom fakultetu te predstojnik Zavoda za parodontologiju. Kao dijete puno sam vremena provodio na Stomatološkom fakultetu te mi je ambulanta puna stomatoloških radnih mjesta činila sasvim normalnu i domaću atmosferu. Imam osjećaj da sam oduvijek znao da želim biti liječnik i doprinositi boljoj zdravstvenoj skrbi pacijenata. S obzirom na odrastanje u svijetu stomatologije, odabir Stomatološkog fakulteta nametnuo se kao očekivani odabir.

Sam tijek studiranja pamtim kao predivan period pun lijepih trenutaka, odličnog druženja s prijateljima, ali naravno uz odgovorno obavljanje svih obveza kojih tijekom studija ima ne baš malo. Možda mnogi u početku studiranja nisu razmišljali što će, kako i gdje poslije raditi i primjenjivati sva ta stečena znanja, no kod mene je bilo malo drugačije. U svakom trenutku studija i stjecanja novih znanja, razmišljao sam kako i gdje ću ta znanja moći u budućnosti najefikasnije primijeniti. I danas nisam siguran odakle su mi stalno pristizale nove ideje, ali od samog početka sam znao da želim u samoj struci napraviti nešto veliko i drugačije. Naravno da nisam znao kako to postići, ali smatram da je najvažnije imati dobru viziju, a onda se sve počinje samo od sebe slagati. Često je teško uopće o tome tako razmišljati jer se stvara određeni pritisak, ali znao sam da je to moja vizija i da ću biti uporan dok to i ne postignem. Nakon studija odlučio sam se za specijalizaciju iz parodontologije jer mi je ta grana bila vrlo bliska te i dalje smatram da je odlična osnova za većinu opsežnih terapija i zahvata koje danas na sve efikasniji način rješavaju probleme gubitka zuba te nadomještanja istih. Ponekad me čini tužnim što se i danas često zanemaruju parodontološki protokoli kao neophodna podloga kod očuvanja kako zuba tako i sve popularnijih implantata.

Nakon specijalizacije želja mi je bila napraviti kliniku u kojoj bi pacijent na jednom mjestu mogao dobiti kompletnu uslugu, od vrhunske dijagnostike do najopsežnijih terapijskih zahvata. Tako smo 2011. godine supruga i ja osnovali Stomatološku polikliniku Arena. Ja sam se maksimalno posvetio kliničkom radu klinike dok se supruga brinula o svim nekliničkim aspektima kojih je svakim danom bilo sve više. Važnost nekliničkog osoblja u zdravstvenim ustanovama postaje sve važnija. Primjera radi, u bilo kojoj ozbiljnijoj klinici omjer kliničkog i nekliničkog osoblja je 1:3 u korist nekliničkog osoblja. Jednostavno postoji jako puno procesa koje je potrebno odraditi prije i poslije zahvata kako bi liječnik mogao odraditi terapiju na najbolji mogući način i maksimalno se posvetiti samom zahvatu i pacijentu.

U samim počecima poslovanja poliklinike imali smo 3 radne jedinice na kojima sam gotovo paralelno radio uz pomoć još dvije asistentice. Odmah smo shvatili važnost marketinških aktivnosti pa smo osnovali vlastitu marketinšku agenciju kao podršku poliklinici. Dolazak novih pacijenata povećavao se iz dana u dan. Na trenutke je bilo više nego naporno pratiti takav tempo pa je i broj djelatnika poliklinike također brzo rastao. 2014. godine odlučili smo krenuti i s dentalnim turizmom. Tada je cijela organizacijska logistika poslovanja došla u veliko iskušenje s puno kriza, ali zbog divnih i kvalitetnih kolega i odlične organizacije uspjeli smo se strelovitom brzinom pozicionirati i na strana tržišta s naglaskom na Italiju. U samom startu strategija nam je bila da uvijek zadržimo veliki udio domaćih pacijenata što se pokazalo kao optimalnim poslovnim modelom.

Kad govorimo o dentalnom turizmu, moram se osvrnuti na ideju istoga kao i na viđenje samog poslovnog modela u očima kolega koji se time ne bave. Često čujemo da se u klinikama koje se bave dentalnim turizmom ne radi dobra stomatologija. Iz vlastitog iskustva u poliklinici Arena kao i u drugim klinikama sličnog poslovnog modela, mogu sa sigurnošću reći da taj stav nije ispravan. Naime, kada radite zahvat pacijentu koji je doputovao iz daleka jednostavno si ne možete priuštiti raditi stručne kompromise, već sve mora biti na visokom i kvalitetnom nivou i po pravilima struke jer se pacijent vrlo teško može vratiti za dan ili dva na neku manju reparaturu ili kompletno ponavljanje rada. Zbog takvog poslovnog modela smatram da su sve klinike koje se bave dentalnim turizmom morale jako puno pažnje posvetiti edukaciji zdravstvenih djelatnika kako bi se terapija izvela na najkvalitetniji i najbolji način.

Kao ravnatelj sustava koji se povećavao velikom brzinom iz godine u godinu , naravno da je bilo sve napornije. Procesa je svaki dan bilo sve više pa time i problema koji su se morali rješavati. U jednom trenutku smo imalo oko 100 pacijenata dnevno koji su imali vrlo zahtjevne stomatološke zahvate. Prostora za pogreške bilo je sve manje i manje. U takvim trenucima mogu reći da sam bio najsretniji i najponosniji jer sam uspio skupiti tim djelatnika koji su nesebično davali svoje znanje kako bi se svi procesi uspješno izvršavali. Nesebičnost djelatnika, predan i marljiv rad i moralni pristup svakodnevnom životu, napravilo je u poliklinici predivnu simbiozu pa smo često govorili da smo poput velike obitelji. Takva snaga se osjećala svakodnevno u zraku u prostorima poliklinike. S jedne strane ponos i sreća, a s druge strane briga kako sve skupa organizirati da bi funkcioniralo besprijekorno. 2020. godine naša je poliklinika imala oko 90 djelatnika od kojih 17 doktora dentalne medicine i isto toliko asistentica.

Tada se počela javljati ideja koja je u Europi već odavno poznata, a to je spajanje s drugim poliklinikama i iskorištavanje sinergijskih vrijednosti. U takvom sustavu međusobna konkurentnost bi postala velika prednost, a ne otežavajući faktor u poslovanju. 2019. godine započeo sam pregovore s tada najperspektivnijom pričom okrupnjavanja investicijskog kapitala jer je za takav proces prije svega potreban ogroman investicijski kapital. Zajedno s najvećim investicijskim fondom u regiji osnovali smo tvrtku Adria Dental Group. Izuzetno mi je drago da su baš dentalni sektor prepoznali kao vrlo perspektivan. Adria Dental Grupa nakon godinu i pol dana djelovanja u svom portfelju ima pet klinika te ima u planu širiti se i dalje.

Kao začetnik jedne tako lijepe dentalne priče u Hrvatskoj, beskrajno sam ponosan i vjerujem da će budućnost pokazati kako se takvim udruživanjem može uvelike unaprijediti kvaliteta pružanja dentalnih usluga, a samim time i zadovoljstvo pacijenata te poboljšanje općeg dentalnog zdravlja nacije za koje se trenutno ne možemo pohvaliti da je na visokoj razini.

I tako 19 godina nakon završetka studija mogu s velikim zadovoljstvom naglasiti da je potrebno uvijek imati viziju i nikad ne posustati jer se jedino tako može gotovo sigurno uspjeti. Sretan sam što se većina mojih snova ostvarila i iskreno vjerujem da sam svojim kliničkim i poslovnim potezima doprinio unaprjeđenju dentalne struke u Hrvatskoj. Posla ima još jako puno, ali okrenuta je nova stranica i smjer pristupa zdravstvu u Hrvatskoj općenito.